Prilagodba djeteta na življenje u vrtiću


Polazak djeteta u vrtić iz temelja mijenja način življenja djeteta i postavlja veliki zahtjev na njegovu cjelokupnu osobnost da se prilagodi tim okolnostima. Kako će se dijete prilagoditi ovisi od djetetovih urođenih i stečenih osobina, iskustava, stavova i postupaka roditelja, te sveukupnog okružja vrtića.

Proces je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija – vrtić svoje sveukupno okružje treba koliko je god moguće prilagoditi djetetu i njegovoj uspješnoj prilagodbi.


Dijete u prilagodbi

Razdoblje prilagodbe je vrijeme u kojem se dijete suočava s odvajanjem od roditelja, sigurnog i poznatog obiteljskog okruženja, a upoznaje okružje vrtića, te stječe sigurnost u tom okruženju. Obzirom da je to velika i zahtjevna promjena u djetetovu životu, stresna je za dijete.

Dijete može reagirati, ponašati se na različite načine: plakati, opirati se pri odvajanju od roditelja, udarati, odbijati komunikaciju s odgajateljem, neuključivati se u aktivnosti, povlačiti se, osamljivati, tugovati, odbijati hranu, imati probavne smetnje, privremeno se vraćati «korak unazad» u razvoju... Takva ponašanja su očekivana i prolazna. Ako s vremenom njihov intenzitet ne jenjava, ako se proširuju oblici iskazivanja otpora, neprihvaćanja, možemo govoriti o težoj prilagodbi.

Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov intenzitet i trajanje ovise o različitim čimbenicima.

Posebno su značajni:
  • kvaliteta privrženosti između djeteta majke / roditelja / staratelja
Ostvarena sigurna privrženost s majkom / roditeljem / starateljem olakšava djetetu uspostavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji, prilagodbu na institucionalni kontekst.
  • odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova života.
Roditeljeva / starateljeva vedrina i emocionalna dostupnost razvit će kod djeteta sposobnost vladanja svojim emocijama, da se utješi, umiri.
  • temperament djeteta; urođena tendecija djeteta prema doživljavanju i izražavanju nekih vrsta emocija, većoj ili manjoj osjetljivost na podražaje iz okoline, brzini i snazi emocionalnog reagiranja. Posebno je važna regulacija: sposobnost vraćanja u stanje prije emocionalne promjene.
  • odgojni stil roditelja/staratelja
Pozitivan utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta, a napose na razvoj djetetove sigurnosti ima demokratski- dosljedan -autoritativan odgojni stil. Djetetu se pruža toplina i potpora, postavljaju granice, provodi nadzor ponašanja uz objašnjavanje, postavljaju zahtjevi. Dijete osjeća sigurnost, sretno je, znatiželjno, maštovito i lakše se prilagođava u novoj sredini.
Suprotno, autoritarni, permisivni, zanemarujući stilovi odgajanja imaju, uz ostalo, za posljedicu osjećaj nesigurnosti kod djeteta, što će otežati prilagodbu.
  • stabilnost obiteljske dinamike
Stabilni odnosi u obitelji, ozračje međusobnog uvažavanja i potpore, emocionalna toplina u obitelji direktno utječu na emocionalnu stabilnost i osjećaj sigurnosti djeteta, a tada i lakšu prilagodbu. Pojava teže bolesti člana obitelji, posebno roditelja, duže izbivanje roditelja / skrbnika, preseljenje ili bilo kakva slična promjena mogu imati negativan utjecaja na osjećaj sigurnosti djeteta.
  • igra roditelja / skrbnika s djetetom i poticajno okružje u obitelji utječe na djetetovu emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođenost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrić.
  • iskustvo odvajanja iz obitelji

    Ako je dijete već imalo pozitivno iskustvo pri odvajanju od roditelja i boravka u drugim sredinama to će u ovoj prilagodbi pomoći. Međutim ako su iskustva neugodna, primjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni stres) moralo boraviti u bolnici, to može imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtičkom okružju.
  • otpornost na stres

    Važno je napomenuti, da unatoč važnosti i utjecaju svega navedenog, treba računati, na djetetovu otpornost na stres, pogotovo ako je bilo izloženo nekom od negativnih utjecaja. Dijete može svojom otpornošću na stres neutralizirati nepovoljne okolnosti.


Roditelji i prilagodba, što može pomoći

Roditelji svojim stavom, emocionalnim reakcijama verbalnim i napose neverbalnim porukama direktno utječu na to kako će dijete doživljavati vrtić. Ako roditelj ima povjerenje u vrtić i odgajatelje, dijete će to osjetiti i to će mu olakšati prilagodbu na vrtić. Ako je pak roditelj nepovjerljiv i nesiguran u vrtić, to će nepogrešivo i dijete osjetiti i u skladu s time reagirati. Dijete stječe osjećaj sigurnosti u vrtiću preko roditeljeve sigurnosti.

Roditelj stječe povjerenje u vrtić na temelju dobre informiranosti o životu u vrtiću, te iz iskustva. Informacije roditelj može steći u neposrednom kontaktu sa stručnim djelatnicima vrtića: razgovori sa članovima stručnog tima vrtića, putem tiskanih materijala vrtića (ustrojstvo vrtića, vrste programa, pristupi u radu...), putem web stranica vrtića, neposredno praćenjem odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću, roditeljskih sastanaka, stručnih radionica koje organizira vrtić, stručnih časopisa.

Važno je da roditelji sudjeluju na roditeljskim sastancima i stručnim radionicama koje vrtić organizira za roditelje novoupisane djece, na kojima se posebno govori i razmjenjuju iskustva o tijeku prilagodbe djeteta, te na individualnim razgovorima o tijeku prilagodbe njegova djeteta.



Priprema djeteta na polazak u vrtić:
  • jasno izražavati pozitivan stav prema vrtiću
  • govoriti djetetu što ga očekuje u vrtiću, što će se tamo događati (prilagođeno dobi djeteta)
  • pokazati djetetu vrtić, poigrati se na igralištu vrtiće s djetetom
Kada je dijete krenulo u vrtić:
  • s odgajateljima dogovoriti vrijeme boravka djeteta u vrtiću koje se postepeno produžava u dogovoru s odgajateljima
  • izražavati prihvaćajući odnos prema odgajatelju
  • prve dane obavezno boraviti s djetetom u grupi i uključivati se u aktivnosti s djecom u dogovoru s odgajateljima
  • s djetetom izabrati igračku ili predmet koji će dijete ponijeti u vrtić
  • iskreno reći djetetu sve o tome kad će ostati i koliko u vrtiću
  • redovito dovoditi dijete u vrtić, jer svaki diskontinuitet vraća proces na početak
  • kontinuirano razmijenjivati informacije s odgajateljima o ponašanju djeteta

    (putem individualnih razgovora)
Važno je da roditelj o svakoj nedoumici vezano uz ponašanje djeteta, odgojno-obrazovni proces u vrtiću otvoreno i što prije razgovara sa odgajateljima ili stručnim suradnicima:



Dječji vrtić i prilagodba

Proces prilagodbe je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a institucija – vrtić svoje sveukupno okružje treba, koliko je god moguće, prilagoditi djetetu. Dijete se prihvaća takvo kakvo jest, sa svim svojim osobinama i vrijednostima djetetove obitelji.

Za ostvarenje toga načela potrebno je što bolje upoznati dijete, njegove razvojne osobine i potrebe, interese, navike, način življenja u obitelji, te očekivanja roditelja / staratelja. Na temelju tih spoznaja, vrtić u cjelini, djetetovi odgajatelji neposredno, nastoje, u okviru struke, organizacijskih i materijalnih mogućnosti sveukupno okruženje vrtića prilagoditi djetetu. Pod vrtićkim okruženjem podrazumijevamo: interpersonalnu, prostorno-materijalnu, organizacijsku i vremensku odrednicu.

Isto tako roditelji, i koliko god je to moguće i dijete, trebaju biti upoznati s načinom življenja u dječjem vrtiću. Kako bi se vrtić- stručni djelatnici što bolje upoznali s potrebama i osobitostima djeteta, a roditelji sa specifičnostima vrtičkog okruženja, u vrtiću se organiziraju:
  • Individualni razgovori stručnih suradnika (pedagog, psiholog, zdravstveni voditelj, defektolog) s roditeljima i djetetom
  • Roditeljski sastanci za roditelje / staratelje novoupisane djece
  • Stručne radionice za roditelje / staratelje na temu prilagodbe
  • Pisani materijali za roditelje
  • Individualni razgovori roditelja / staratelja s odgajateljima, stručnim suradnicima o tijeku prilagodbe djeteta

Vrtičko okružje

Na temelju spoznaja o djetetovim potrebama, interesima temeljna je zadaća vrtića oblikovati što je moguće kvalitetnije cjelokupno okružje: interpersonalno, organizacijsko, prostorno-materijalno kako bi dijete imalo iskustvo vrtića kao ugodne i podržavajuće atmosfere s mnoštvom poticaja za igru i istraživanje.

Stoga se posebno valorizira kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa i cjelokupnog konteksta u vrijeme prilagodbe, održavaju stručne radionice za odgajatelje.

Kvaliteta ostvarenja navedenog i od strane roditelja i dječjeg vrtića bitno mogu doprinijeti lakšoj prilagodbi djeteta na boravak i življenje u vrtiću.
 

Napisala: B. Pintarić, prof.pedagogije i fonetike












 

Ispiši stranicu